Općenito istočna europa u principu ne cijeni oldtimere, nego brand i kič. Djeci je usađeno da moraju imati novo i skupo i ne možeš vidjeti vlasnika nekakvog oldtimera, a da je mlađi od 35. Eventualno netko tko je odrastao u familiji koja se bavi autima.
Ako i nabave nekakav projekt, u većini slučajeva to ostane zaboravljeno u garaži jer si ne mogu priuštiti vratiti ga u vozno stanje.
Svuda sam bio, ali jedino u UK možeš vidjeti 50+ godina stare aute na cesti na dnevnoj bazi. Nedavno sam prošao pored Bentleya iz 20-ih dok sam išao na posao ujutro. Svaki dan ih je na cesti barem desetak. I to ne samo skupih i ekskluzivnih modela, bude od Forda, MG-a, Toyote i Nissana, do TVR-a, Jensena, pa i Ferrarija (nedavno u kvartu prošao pored Testarosse).
S frendovima ovdje se obično raziđem, ja odem na oldtimer meetove, dok oni odu na super i hyper car meetove. Skoro svi do jednog oldtimera dođu na meetove na vlastiti pogon, dok dobar dio modernijih dolazi na labudicama. Nema mi draže nego kad na putu na meet vidim u prometu sve te aute.
Netko to ne voli i draže mu je da auto ima autopilot i radi na baterije. Šta sad, nismo svi isti
Evo i nešto slika sa zadnjeg, Motorsport day u Brooklands muzeju
(crna pozadina registracije znači da je na autu sve "originalno" tj. sukladno specifikaciji proizvođača.)
