Kaj se Oro-goro sage tice, potrebna je demistifikacija
Ovisno o periodu kada je netko bio i kakvu pizzu jeo....
Negdje 97' su se odvojili od konkurencije i poceli dominirati okusom, kvalitetom, količinom i cijenom... u zagorju su bili No1, kaj se vrlo brzo pročulo. Vikendom je bilo više VŽ i ZG tablica nego lokalnih.
Oko 2002. je krenulo nizbrdo, izgubili su okus i kvalitetu, dok se do negdje 2003. nisu srozali na prilično loš prosjek, ali i dalje prosjek.
Oko 03'/04' ide nova runda srozavanja, spali su na lošu pizzu s ogromnom količinom tijesta u rubovima, koje realno nije bilo loše, ali ko naruči pizzu a dobi kruh, teško da bu zadovoljan.
Bojkotiral sam ih do negdje 07'/08' dok se nije počelo pričati da su opet dobri, nisu bili, vratili su se na prosjek i eventualno dominirali količinom sastojaka. Pogođena je ciljana publika koja voli količinu a ne pita za kvalitetu, isti hvale i pohode Grašu.
Zadnjih 15 god. variraju oko prosjeka, fokusira se na atmosferu i sadržaje, a ne klopu. (opet nova ciljana publika)
Drugi dio priče je tip pizze, klasične (miješana itd.) po meni nikad nisu bile bog zna kaj... ali zagorska, slavonska, pekareva (ili kak sve već zvala), lovačka (s pravim jegerom)... u doba ponosa i slave su bile specijaliteti.
P.S.
Na žalost i zadnja iznad prosječna pizzeria u zagorju, Servus, je spala u prosjek zadnjih mjeseci :/ Nadam se privremeno.