upravo to - uredno napišem - slanje tiskom i plaćanje na tekući, pa šalji kad ti sjedne. ionako kupujem sitnice do 50 eura, zaboli me. keks je čisto primjer, nemaju ga svi, nije bitno, uplatim ja na iban.
ali ne, panika, ukrast ću im kuću, životnu ušteđevinu, nedo bog da saznam njihov iban, ukrast ću i babu preko ibana.
koji je to brainwash? šta ti ljudi jedu da su se doveli u takvo sveopće stanje panike?
znači - barataju isključivo kešom i isključivo "analognim" uslugama poput pošte i pouzeća. čak i nailazim na oglase za nekakve sitnice gdje uredno piše SAMO TELEFONSKI POZIV , i kasnije NE ŠALJEM SAMO UŽIVO PRIMOPREDAJA. naravno u nekakvom zagrebu ili slično.
meni to graniči sa šizofrenijom. uz sve moderne tehnike i usluge, ne, telefon i pošta, summer of the 69.
majko mila.