Mislim da mi imamo odlične doktore, čak štoviše, vrhunske, naravno, ima iznimaka pa čovjek naleti na nekog kog baš "boli briga" za pacijenta i taj može odredit sudbinu pacijenta ukoliko potonji ne traži drugo mišljenje.. Ali, pitanje je, kolko stručnost doktora svjetskog glasa znači za čovjeka, kad mu je prijevremena smrt praktički zagarantirana.
Susjeda, 77god. počelo je s kašljanjem, iskašaljavanjem šlajma, otišla u bolnicu, napravili pretrage a uz to i ct pluća, ustanovljena tvroba cca 5cm, susjeda nakon "100" god pušenja, ostavila se cigareta u roku odmah.. Prošla je torturu i neizvjesnost.
Nakon toga je opet (a prošlo je od prvog pregleda cca 1.5mj) otišla na pregled (bronhoskopija-EBUS) i napravila opet ct, utvrđeno je da ipak nije to zloćudna tvorba. Ne moram reći da je pošteno odahnula od neizvjesnosti, straha i stresa, al tu se dogodila velika pogreška tj kriva procjena doktora kojeg čovjeka stoji psihičkog zdravlja.
Znam ih dost koji su umrli od raka, ali znam ih dost (rak želudca, rak grla, rak donje čeljusti, rak dojke) koji su i dan danas živi, tu je bila u pitanju kemoterapija. Kolega, 43.god. rak donje čeljusti, hvala dragom Bogu, rak se nije proširio, imao preko 20 zračenja, skidali mu kožu s potkoljenice i stavili u donju čeljust, al tu isto igra veliku ulogu psih.stanje, srećom pa je on, rekli bismo vedre naravi.
Punica imala rak m.mjehura, otišla u roku 1.5god. dok smo išli po nju s kemotrepaije, pa to je čisti užas, al ona je bila psih. lošije i da je postojala vjera, nada, a i da je na vrijeme išla (doktor je rekao da se ta bolest vukla desetak godina, a sjećam se da dok je htjela ići na kontrolu uzv abdomena, rekli su joj da nema potrebe tu je možda bio prijelomni trenutak tu se moglo sve promjenit) na kontrole, tko zna, možda bi bila danas još živa.
Zasad je medicini kemoterapija jedino sredstvo protiv borbe, mada nisam baš fan konvencionalnog liječenja, nego je i dobro kombinirat lijekove+alternativne pripravke..
A komotno mogu reći da doktori imaju dva mišljenja, osobno i službeno (stav struke-medicine)
A na čovjeku je da izvaže i prosudi. E da pitamo dokotore kako bi se oni liječili dok bi došli u situaciju, vjerujem da bi očekivali svakakve odgovore, a stav i mišljenje struke, bile bi negdje na začelju
Ne trebam ni govorit kolko (ovo s razlogom pišem) medicina malo zna, više ne zna nego što, govorim o općenito medicini, a s druge strane, neka grana medicine tj neke bolesti se uspješno liječe, kaj reć na to..
Izgleda da ona bolest koja je široko rasprostranjenja u nju se više ulaže s ciljem boljeg liječenja i razumijevanja bolesti, recimo neke vrste rakova, pa je i uspješnost izlječenja veća. Dok neke rijeđe bolesti tu baš ne prolaze dobro, a onaj tko naleti da pokupi neku rijeđu bolest, prolazi torturu.
Bolest je individualna, dva čovjeka mogu imat istu bolest i liječit se istim lijekova, al ishod događaja može bit različit u toj mjeri da se čovjek zapita..
Godine, geni, stil života, stres, okolišno zagađenje, prehrana, sve to igra ulogu, a rekao bih i doza sreće odnosno nesreće.
Ali, ipak vjerujem doktoru nego guglu, jer, čitajući gugl, čovjek oboli. Dok sam napisao vjerujem doktoru, naravno,
ne bilo kojemu i dalje tvrdim da imamo doktore svjetskog ranga, a da još imamo i opremu, ne bi nam bilo ravne. A još da nema korupcije-kriminala, pa bili bi smo prvaci.
Znam dost nijh koji vele "doktori su me upropastili" ja samo pitam, "a koji to doktori", treba imat na umu nisu svi doktori isti. Ak je jedan loš, jel to znači i da su svi takvi? Ima ih dost koji se žrtvuju i "pišaju krv"
A ti pak rade i povlače za one koji love krivine.
Što se tiče ovih s koferima koji obilaze doktore, nerijetko vidim čovjeka fino obučenog s aktovkom ide iz ordinacije van, ne trebam ni govorit o čemu se radi ovdje