Počeo prije koji tjedan opet igrat Constructor, jednu od rijetkih strategolikih (u stilu Sim Citya) ps1 naslova s dijaboličnih 15 mjesta na memory cardu requirementom, no zbog ograničenja konzole i sporosti, igra nakon sat vremena postane neigrivo naporna (jer se stalno treba tweakat nešto i otvarat izbornike za sve, a to čekanje izludi čovjeka jer se nabere kad imaš desetak kuća i zgrada i hrpe tih radnika i predradnika). Dvije šanse je dobio, ide u ropotarnicu sprženih cda.
Prije tog isto (opet) vrtio Civ II, i tu me pak počelo izluđivat management dvadeset gradova (došao do kraja 19.st.) sa stalnim isto izbornicima i faking settlerima/engineers, moguće da nikad neću dovest igru do kraja, lool. O tom sam već pričao al bonus iritabilnosti je 4 melodije/pjesme koje nije moguće ugasit, zapeku se u mozak.
Nastavio s Terraconom nakon par g.pauze, došao u zadnju četvrtinu igre, unatoč svoj toj za ps1 vrlo dobroj grafici i akciji, dosta postane layout levela i zadataka repetitivan.