meni kod wokea, odnosno "veličanja različitosti" ide na živce što se veličaju rijetke, a ne česte iznimke. Evo, jučer mi izleti neka reklama na YT, pojma nemam o čemu je bila jer sam zurio samo u super razmaknute zube modela iz reklame jer su zumirali u njen "unikatan" i za reklamu nebitan osmijeh, a razmak je bio tolki da je mogla držat pljugu između. Mislim da je bila je za nešto žensko, mislim kremu? Sumnjam da je bila i za šampon ali nisam siguran jer je bila ćelava. I to je ono što me nervira kod wokea, što mi takve nebitne gluposti odvuku pažnju, ko što mi odvuče pažnju npr. pas bez uha ili kitovsko đinovsko celulitno dupe u tajicama. Jednostavno mozak ode ispitivat smisao toga, nije mu jasno je li jadnik patio dok mu se to desilo, bez obzira što u tom trenutku taj detalj nema nikakve veze s radnjom i onda mislim o tom detalju a ne o radnji. Zamislimo kako bi bilo to da npr. ševiš i tamo si, uživaš, sve je super i odjednom ti fokus preuzme nešto treće, tipa duuuga dlaga koja maloj ide iz madeža na vrhu uha. I odmah krene mozak, jel to možda rak? Da li ona zna da ima dodatnu kosu tu? I ode seks papa...
zato nevolim woke, jer više nije bitna radnja već se namjerno skreće pažnja gledatelju na potpuno nebitne detalje i to ubije želju za nastavkom gledanja