Isprike što prekidam off topic
Ali pitanje je, kad će novi sken Hackera? haha
Inače što se tiče igraonica, bilo ih je i u Slavoniji, bila je jedna baš full igraonica u Valpovu, onda silaziš kao u podrum, mislim da se zvala Skyone ali nisam 100% siguran.
Imali su 4-5 kompova, u ono vrijeme žešće pile Voodo kartice i Pentium 2 / Celeroni overcklockani na 450 Mhz preko sabirnice (sa 100 Mhz na 133 MHz i Celeron 300 postane 450 hehe). Igralo se najviše Unreal Tournament, Soldier of Fortune, Alien vs Predator međutim tamo sam prvi puta vidio Diablo 2, igrao ga dečko koji je radio kao voditelj tamo tj. bio neki glavni i stalno smo ga ispitivali kak može igrat tako glupu igru, jer jedino su 3D pucačine fora (po našem tadašnjem mišljenju), ali shvatili smo zašto smo u krivu haha. Inače i danas se sjećam tog njegovog Paladina na Hell razini...
Nevjerojatno vrijeme, inače 10 kn je bio sat, ali kad sam znao doći sam, pogotovo ujutro, kad nema nikog platim 10 kn i igram dok ne dođe ekipa, nekad je to bilo i po 2-3 sata hehe... Nevjerojatno, ne mogu se sjetiti kako taj voditelj uopće izgleda, niti se sjećam njegvog imena.
I bila je jedna lokalna birtija u Belišću, ''Oštri Čošak'' prvi su dobili PlayStation 1 i tu sam prvi puta vidio Red Alert 1, uhh šta je to bilo čudo, ajme.
Tada je bilo u modi dasu videoteke znale kupiti jednu plejku i onda naplaćivati igranje, tad su videoteke bile pune klinaca i baš je to vrijeme bilo nekako fora i totalno drugačije od današnjeg.
Mislim da sam u to neko vrijeme i prvi puta došao u doticaj sa Hackerom, bio je negdje na stolu i vidjeti sve one screenshote iz igara je bilo šokantno iskustvo, kako je to dobro izgledalo.
Nekako je taj kraj 90ih i početak 2000ih bio jako jako ''bogat'' period, od filmova (npr. Matrix 1) zatim glazbe (pojava nu-metal žanra, Limp Bizkit, Korn, Linkin Park, ...) a igre da ne govorim, od Half Life 1, preko UT, Red Alert 1 i 2, Diablo 2, ajme svega.
Inače ja sam 87.godište i očito kao klinac od 12-13-14 godina to sve ti je jako značajno u to vrijeme i kasnije te drži kao nostalgija, vjerojatno kroz cijeli život, i mislit ćeš kako nećeš više tako nešto doživjeti, a i nećeš jer to je ostatak prošlosti. Problem je što danas ne postoji nešto što bi te zaintrigiralo kao te stvari onda u to neko drugačije vrijeme.
Ehh što bi dao da mi se vratiti u to doba