Da uskrsnem stari thread:
Ja sam prije par dana uzeo ovu igru kad je bila na akciji 3 EUR.
Potpuno mi nepoznata bila u vrijeme izlaska, pretpostavljam zato što sam mislio da je igra još jedan dosadni hack and slash, sa primjesama zagonetki.
Sa zadovoljstvom mogu reći da sam se grdno prevario.
Ovo nije igra koju ćete željeti preći još jednom. Nema onu repetitivnost koja će vas iznova vraćati istoj.
Također, prilikom igranja, kad spoznate da ovo nije novi Assassins Creed: Vallhalla, da je nordijska tematika odabrana samo da nosi narativ (isto tako je mogla biti slavenska mitologija ili grčki bogovi) otvara vam se posve novi pogled na igru. Zagonetke, borba, istraživanje - tu je čisto da dopuni sadržaj u igri, odnosno da budete aktivni sudionik u priči, bez prevelikih komplikacija.
Igra (priča) je teška, mračna, beznadna, bez imalo trunke nade sve do samog završetka - koji je smirujući, ali se ne može zvati sretnim jer teško da je to neka sreća.
Tema joj je mentalni poremećaj pripadnice naroda Pikta iz 8. stoljeća i njen napor da odvoji stvarnost od iluzije (poremećaja), njena borba su "unutarnjim demonima", konačno pomirenje sa realnošću i finalni "mir", a sve to ispričano kao da se heroina uistinu razračunava sa bićima iz nordijske mitologije i uistinu ide spašavati dušu voljene osobe iz odaja Pakla (Hellheima).
Zahvalan sam što nisam imao osobno iskustva vezanih za duševne bolesti u mojoj užoj obitelji kao kolega gore, ali sam baš nedavno osobi koja radi kod mene pomogao da adekvatno smjesti i nađe odgovarajuću skrb za stariju majku koja je razvila poremećaj "unutarnjih glasova" u zadnjih par mjeseci. Pošto se radi o starijoj slabo pokretnoj osobi sa blažim i svježim simptomima bolesti nisam tome pridavao neku veliku pažnju, pošto navedenu osobu poznajem tek površno.
No, nakon prijeđene igre uistinu sam se zapitao kako je zaista ljudima sa takvim poremećajima, odnosno kako se društvo za njih skrbilo/skrbi svih ovih godina ?
Uglavnom, ekipa iz Ninja Theorya je odradila fenomenalan posao. Narativ, grafika, cut-scene su vrhunski. No, zvučni efekti - zvučni efekti su nešto što dosad nisam doživio. Savršenstvo, ali uz obavezno korištenje slušalica radi prostornog zvuka. Glazba tijekom finalne borba prije kraja je toliko epic da me podsjetilo na najbolja ostvarenja Hans Zimmera, Howard Shorea i John Williamsa.
Hellblade: Senua’s Sacrifice nije neka tipična sladunjava igra. Razumijem i da nije za svakoga, pogotovo za one koji od igre traže osjećaj zadovoljstva ili bar pozitivne frustracije.
Osobno, jedva čekam da iziđe nastavak. Nadam se da će uspjeti ispričati još jednu priču ovako dramatično a da to na kraju ne ispade re-hash stare.
Velika preporuka za ovu od mene !
