Citiraj:
Autor LAcy
Audi(j)ofilski pristup i je bez ikakvih tone control jer sve to, barem u teoriji, kvari zvuk u odnosu na onaj kako je zamisljen u studiju i za vrijeme miksanja. Medjutim, skoro nitko nema idealnu prostoriju a jos manje kakva je koristena za produkciju. Tako da kontrole mogu malo pomoci iako je ispravniji/audioflskiji pristup rijesiti prostor u kojem se slusa, refleksije, stojne valove, etc. Dok pojacalo i zvucnici ne bi trebalo to umjetno kompenzirati.
|
Ma taj puristicki pristup da slusas glazbu kako ju je zamislio producent su budalastine za naivne, nema to veze sa audiofilijom... Niti je svaki producent vrhunski strucnjak, niti je sva oprema za snimanje vrhunska... Ista skladba koju izvode dva razlicita glazbenika na dva razlicita instrumenta ce zvucati potpuno razlicito, zato i postoje silne snimke orkestralnih djela pa kome se sto svidi... Uzmi samo Vivaldijeva Cetiri godisnja doba gdje imas verziju koja je snimljena prema originalnom notnom tekstu (odn., trudili su se svirati sto je blize originalu na pretecama modernih gudackih instrumenata), a imas i modernije verzije koje zvuce totalno drukcije i well, modernije...
Cisto informativno -
Bösendorfer Imperial 290, Steinway D-274 and Yamaha CFX - sve vrhunski klaviri, isti pijanist ih svira, a zvuce skroz razlicito... Svi su u istoj dvorani, svi su snimani sa istom opremom... I onda se pojave nadobudni audiofili i pocnu fantazirat, a samo na ovome bi im srusio sve njihove snove...
Druga stvar, uzmemo od Natali Dizdar album 'Pronadji put'... Znaci, taj album je tako kriminalno lose produciran da bih producentu zalijepio po jednu samarcinu za dobro jutro, dobar dan i laku noc... Tu ni ton kontrole ne mogu pomoci koliko je to lose producirano... I djabe sva audiofilska oprema ako moras slusat ovaj drek od albuma... A neki englezi kao producirali...
Nakon 30 godina proucavanja audiofilije, audio tehnike, itd, zakljucio sam da sam ja taj koji zeli zvuk podesiti kako meni pase, a ne obratno... Najbolji nacin za to je sa koristenjem sto boljih monitorskih zvucnika... U mom slucaju, na stolu mi sjede 2x
Adam A7x i Mackie Big Knob Passive... Preslusao sam jedno 6-7 monitora kroz par dana kada sam birao i na kraju odabrao Adame, ponajvise jer imaju fantasticne visoke (ribbon tweeter)... Podesio sam ih kako sam skuzio da mi pase za slusanje u sobi gdje radim, a ne kako naklapaju raznorazni strucnjaci... Od slusalica, nakon sto sam preslusao sve i svasta, otkrio sam da mi najbolju kontrolu basa imaju Denon AH-D600 pa sam si ih nabavio... To je spojeno preko nekog lampaskog pretpojacala nabavljenog preko AliExpressa koje sam modificirao sa kvalitetnijim lampama i DACovima il stasam vec stavljao (nekakve zohare)... I sada to zvuci skroz pristojno...
Jedino sto imam od audiofilske opreme je CD player - Denon DCD-3560 koji je zapravo high-end audiofilski CD player sa pocetka 90ih, ima 17kg, odvojene stupnjeve za digitalni i analogni dio, 20bit DAC, 8x oversampling... I jedini je u stanju reproducirati kvalitetno neke od vrhunski produciranih albuma koje imam... Kad slusam preko njega, slusalice idu direkt na njega jer ima vrhunsko pretpojacalo za slusalice...
Za kraj - sve te audiofilske gluposti oko srebrnih kabela za napajanje od 100EUR, pozlacenih LAN kabela, unimetralno dijastriticno usmjerenih antena za wifi, audiofilskih LAN switcheva, pa cak i silnih zvucnickih kabela od 100EUR/m su teske budalastine... Da ne pricamo o zvucnicima od 100kEUR, pojacalima od 50kEUR, sobama za slusanje... To su drkice za ekipu sa stvarno puno para koji zele biti razliciti od pajdasa koji imaju Sony mini liniju...