Citiraj:
Autor Ziiky
Mnogo je tu sudbina i razloga. Neke razloge dugotrajnog najma mogu shvatiti, al neke baš i ne.
U par navrata sam recimo u dugogodišnjem podstanarstvu imao dobrostojeće mlade obitelji za koje znam da posjeduju ili rade unutar "solidnih" obiteljskih firmi roditelja?!
Takvi mi nisu jasni mada "mooožda" i pretpostavljam o čemu je riječ.
Uglavnom mi imamo nešto nekretnina koje rentamo, a prije smo živjeli u manjem stanu od 55m˛.
Igrom slučaja, intuicijom vidovitog milana i babe vange, taman nekako prije mjera protiv korone, kupimo na kredit veliki stan od 102m˛ za gledajući iz današnje perspektive, smiješnu lovu.
Evo 3-4 godine poslije, ni centa svog novca nismo dali banci, sve namirujemo iz jedne rente, a vrijednost te nekretnine se u najmanju ruku utrostručila.
Dal bi se danas upustio u tako što ... mislim da ne bih jer smatram da su cijene prenapuhane, a nekakva dugoročna kompenzacija je vrlo riskantna.
|
Ma naravno, ja sam isto krenuo u rentu kao mladić s curom.
Ali već nakon par godina smo odlučili kupiti, ali jebiga, imam mogućnosti, primanja su ok, mnogima nisu.
Mnogi nemaju krov nad glavom kod staraca, mnogi nemaju mogućnosti kupiti, žive iz dana u dan itd.
Sve ovisi, ali UVIJEK dajem prednost kupnji
na kredit pred nekakvim rentanjem ili krpanjem kod staraca. Uvijek.
Znam da od plaće ide xy novaca banci, koliko, ne živciram se, tih novaca više nemam i to je to. Imam svoje, radim što želim, kada želim, uostalom, prodam ako ne odgovara, i kakva je situacija, zaradim još.
