Ma dizali su se krediti kad su cijene stanova padale a ne rasle, pa je bilo isplativije nego davati nekome rentu ili živjeti s starcima.
Najviše "dobrih" savjeta sam dobio od ljudi koji žive s starcima i nakon tridesete, četrdesete i pedesete.
Ne brine me kredit, imam svoje već godinama, davao banki novac ili ne, to mi je bio jedini način da imam nešto svoje i ostavim to jednog dana djeci.
Nemam bogate starce, nemam nasljedstvo ni ništa, srećom sve je otišlo gore 100% pa je ne neki način investicija. Da nije, opet, ne bi mi bilo žao, imam nešto svoje.
Nedugo sam selio frenda koji je od faksa u tuđem stanu u Zagrebu, oženio se, ima klinku i dalje su u tom stanu.
Sada, 17 godina kasnije izašao je van, ima jedan televizor, 3 kutije sitnica i posuđa i 3 kofera odjeće.
E sad, jel bolje dati 35k EUR kamata banci imati svoje ili davati 17 godina nekome novac, ulagati u tuđe i ne imati ništa nakon 17 godina.
Uzmimo godišnje u prosjeku da je davao 3500EUR x 17 godina? Je masno više od 35k EUR i nema ništa. Ja ću dati xy novaca banci, ali na kraju dana, imam svoje, radim što želim, a iako zaglibi, danas dobivam 100% više nego sam uložio.
Uvijek će biti dvije vrste ljudi.
Ljudi kojima je problem davati nekome kamatu i ljudi koji se pomire s time i idu glavom kroz zid.