Nosio sam maloga iz vrtića na rukama kad nas je uhvatilo pred zgradom. Da smo prošli pola minute kasnije drveće bi nas poklopilo. U krugu 20ak metara je palo 10ak stabala.
Jezivo je gledati kako veliko zdravo drvo koje ne možeš obujmiti rukama puca takvom lakoćom i kako ga nalet vjetra tako baca prema tebi kao da je grančica. I to sve dok imaš malo dijete u rukama i ne znaš kud bi. Gdje dok se okreneš nešto puca, pada, leti prema tebi, a prašina i sve što vjetar diže te pjeskari po rukama, nogama i licu.
Veliko drvo je palo deblom točno između mojeg i susjedovog auta. Ja imam dvije manje crtice, on ne puno više.
Cijeli život sam u ZGu. Ovako nešto nisam doživio, ovakve silovite nalete vjetra.