Citiraj:
Autor medo
Čaše iz automata za kavu su bile jedine čaše koje smo u tom trenutku imali  |
Dobro ajde, moglo je biti gore ... mogli ste imati one iskorištene od jogurta
Citiraj:
Autor medo
U ono vrijeme nije USB stickova niti 2.5" USB HDDova. USB enclosurei su bili 3.5" i 5.25", vrlo skupi, rijetki, teški (HDD+case+power brick+kablovinje) i time vrlo nepraktični. IDE ladice su bile najbliže tome ali ih nije svatko imao kao ni ekstra HDD viška niti su sve ladice bile kompatibilne. Doma smo imali 56K modeme i nije bilo clouda.
|
Ma ne trebaš mi objašnjavati, dobro se sjećam. Nisam imao CD-RW sve do 2001. godine kad smo po kupili TEAC CD-W54, a USB thumb drive još nije postojao. Barem ne pod tim imenom, zvao se
Isolinearni Čip i bio je znanstvena fantastika, rekvizit za potrebe snimanja serije Star Trek
Citiraj:
Autor medo
CD je bio jedini prijenosni medij koji je mogao prenijeti veću količinu podataka, otporan na udarce i vodu kad pokisneš, a bio je neprimjetno lagan u ruksaku. Svi su imali bar CD-ROM ako ne i pržilicu. Princo je bio baš za to  |
CD medije da, njih sam imao gomile... Naravno, uglavnom onih iz domaće proizvodnje, i to uglavnom na medijima kao što su Princo i lošiji. A CD-ROM sam imao samo jedan jedini i bio je naravno BTC ... o kojem sam govorio već puno puta
Istina, imali smo dva CD ROM pogona prije BTCa o kojima baš i nisam previše pričao, ali nema se puno za reći. Prvi je bio GoldStar 16X, došao je u paketu sa Target zvučnicima & Audio Excel zvučnom karticom - fotku možete vidjeti u prvom postu, ali (nažalost) ne i samog CDa. Ali kako je GoldStaru pregorio motor kroz nekakvih godinu-dvije, 1998. godine je došao Mitsumi 8X koji ga je zamijenio, u trenutku kad smo prodali 486 DX2.
edit:
našao sliku identičnog na webu, ovo se stvarno zove blast from the past...:
edit2:
... i nalazio se u ovakvom kućištu, to je komp iz prvog posta koji se ne vidi jer je iza stola:
Citiraj:
Autor medo
One spindlove sam uzeo na Info 2000 sajmu. Bila je zgodna visoka plava cura oko koje su svi lurkali i pomalo slinili. I onda ja uletim "Dobar dan, dajte mi 300 CDa" Bila je ona kasnije i na još nekoliko Info sajmova na Princo štandu. Zbog nje se obavezno išlo tamo |
Uff, 300 kom bi i danas koštalo love, a onda je vjerojatno koštalo još više...
Nego, kad smo kod Princo medija, da napokon riješim jedan mit ... netko je jednom prilikom rekao da su to bili CDovi domaće proizvodnje, da je Princo bio naš. Je li to istina ili...?
Citiraj:
Autor medo
Po onog Durona sam trčao preko Savske u kolovozu na 35 stupnjeva u trapericama da stignem par minuta prije zatvaranja Info Game u Počiteljskoj uzeti vjerojatno zadnjeg Durona 600 u Zagrebu sa spojenim L1 bridgevima. Ploču za njega sam uzeo dva mjeseca kasnije - toliko je bio vrijedan tada.
|
Nisam bio (niti jesam) fan AMD procesora, ali znam dovoljno da su tvornički bridgani procesori prava rijetkost. Za sve ostale je bio tzv. "pencil mod", iako sam vidio razne solucije uključujući i nekakve provodljive naljepnice koje su se aplicirale uz šablonu za lakše stavljanje.
Moram priznati, AMD je oduvijek imao luda rješenja za overclock. Još od onih vanjskih OC modula za Slot A procesore sve do spajanja mostića na S462 procesorima, sve ono što Intel nije imao (a ni probao)
Citiraj:
Autor medo
Tamo sam kasnije uzeo i EIZO profi monitor. Bio je jedan od najjeftinijih 17" a daleko najbolja slika od svih izloženih. Navodno se radilo o otpisu iz mađarske tvornice koja nije bila u stanju zadovoljiti EIZO standarde pa je ugašena. Reklamirao sam jednog od njih jer je prestao pamtiti postavke. Zamjenski je devet godina kasnije završio potpuno ispravan na zelenom otoku. Nitko ga nije htio.
|
E za ovo otvoreno priznajem da nikad nisam čuo za EIZO monitore. Ja sam iz generacije kad se "guralo" Siemens Nixdorf, ADI & DTK.
Citiraj:
Autor medo
I da, dugo sam tu. GenX, krenuo na faks u 90-tima. Također sam iz nostalgičnih razloga sačuvao starih Traxdata Gold, Mitsui, TDK X-Reflex, Verbatim AZO, Taiyo Yuden, BASF....  |
Svaka čast, ajd' budem uslikao ove svoje sutra-prekosutra pa ih stavim na forum. Nemam ih puno ali sam ih ostavio par komada reda-radi, dok su mi radni CDovi (oni koje aktivno koristim) svi unificirani, Verbatim novije (i relativno-novije) proizvodnje. Ovo je PUNO koštalo, ali sam morao napraviti jer sam jednog dana skužio da mi je cca 10-15% kolekcije jednostavno "nestalo", pa sam nestale programe morao potražiti kroz torrente i razne abandonware stranice.
Citiraj:
Autor medo
Te Traxdate Gold najvjerojatniije nisu zlatne od ispod nego su se samo tako zvale. Prave originalne Traxdate Gold je proizvodio Kodak Japan u drugoj polovici 90-tih. Ime su dobile po zlatnom PhthaloCyaninskom sloju za zapisivanje. Mi smo to pržili na SCSI Yamahama (100/200/400...) i SCSI Teacima (50S, 55S...). Išlo se u Graz u Mediamarket po njih Bile su oko 20kn/kom krajem 90-tih. Kasnije su samo koristili "Gold" kao brand ali nisu bile loše. |
Bilo je nekoliko Gold generacija, kao što si i sam rekao. Prvi su bili "zlatni", i imam najmanje jedan primjerak koji odgovara tom opisu. Ali kasnije su napravili ovo što si rekao, koristili Gold kao brand.