Imali smo i mi vrtove u obitelji uz kuće. Višak se dijelio ili mijenjao sa susjedima. Imali smo višnju koja bi tako dobro rodila da je to bilo čudo. Nemaš mjesta u škrinji za smrznuti, nemaš mjesta u špajzi za sve te pekmeze od te višnje a samo jedno drvo.
Po jagode smo išli u vrt tri puta na dan da poskidamo zlatice i ostale nametnike s njih i uberemo zrele da ne propadnu do sutra. Imao sam 7-8 godina i to mi je bio gušt samo takav ko klincu. Jedva smo čekali da nas teta pusti na jagode.
Mogao bi danima o tome. Fali mi to. Znalo je biti teško i naporno ali se nismo žalili jer smo znali što je nagrada a starci su morali paziti da ne pobjegnemo u vrt
