Ne bi trebao biti randomiziran raspored, već ovisi o redoslijedu u kojem su pojedini prozori bili podignuti. Ali nisam to već dosta dugo koristio.
Prednost klasičnog taskbara je u tome što, ukoliko imam nekoliko dokumenata otvoreno (npr. Excel), onda mogu odmah po nazivu dokumenta koji piše na taskbaru vidjeti što mi treba bez da nabadam.
Bedževi mi sami po sebi nisu problem ukoliko od svakog imam po jedan. U tom slučaju mi je i praktičan bedž jer moram manje lijevo desno s mišem da bih naciljao što mi treba.
Prebacivanje s jednog prozora na drugi sa ALT+TAB zaista je epic win kojeg sam dugo godina koristio, međutim kod monitora više rezolucije (2k+) radije si stavim dva prozora side by side (ili jedan na jednoj i dva po pola na drugoj strani) pa onda lako ordiniram. A u tom scenariju brzo prebacivanje sa ALT+TAB na neki treći prozor baš više nije niti brzo niti precizno jer treba stisnuti barem dva puta da bih se prebacio s ta dva prozora koja stalno koristim i treba znati koji je taj treći ili četvrti prozor. To je sve skupa dodatno zakomplicirano ako je dodatni monitor sa strane.
Tako da sam ALT+TAB zamijenio s virtualnim desktopom (što se MS konačno sjetio prekopirati s Linuxa nakon kakvih 15-20 godina) gdje onda imam raspored najbitnijih aplikacija na svakom od desktopa (tipično koristim tri desktopa + monitor na laptopu sa strane) i prebacujem se s ATL+strelice.
Ono što je meni kod grupiranja zapravno najveći problem je, kod mnogih ljudi, dominatan način korištenja: kao da dobiju ideju da ima mjesta pa krenu rokati po prozorima. Tako da dolje ima 5 prozora iza bedža na taskbaru i onda hovera da digne gore odgovarajući prozor browsera da bi ondje imao 17 otvorenih tabova tako da se vide jedva i ikonice pojedinih sajtova, a kamoli opisni tekst. Pa ajmo dalje pikati dok ne napikamo dok petero ljudi to gleda.
Također mi je fantastično kada vidim da netko shera 1080p screen s laptopa, gdje očito niti miša ne koristi već brlja po trackpadu, i to isključivo s jednom rukom. I onda kada ide nešto kopirati ajmo lagano odteturati na menu, pa edit, pa copy ... očito je da sam došao prestar za neka sranja
Ja da tako radim ne bih stigao niti pola posla napraviti od ovoga što napravim, i to ne zato što ne bih znao što napraviti, nego jednostavno u tom ćumezu prozora, tabova, nekorištenja shortcuta i ostalog čovjek sam sebe umara i troši trud i koncetraciju na budalaštine i ponavljanje nepotrebnih radnji. Treba veći dio vremena raditi ono što drugi ne mogu a ono što može svatko smanjiti na minimalnu moguću mjeru.