Posao je kritičan. 8+ sati dnevno si zakovan za stolac, često netko slavi rođendan, uvijek su neke grickalice na dohvat ruke.
Idem u gym bez prekida već dobrih 10 godina, najdulja pauza je bila kada su gymovi bili zatvoreni radi prehlade, a i tada sam na balkonu dizao zavarene zamašnjake od auta.
U tih 10+ godina sam 5 godina kao student radio u McDonaldsu i jeo neograničene količine junk fooda, u jednom periodu sam *jedva* uspio nabit kilažu na 89kg na mojih 175cm. Većinom sam se kretao oko 82kg i čim bi malo smanjio Big Macove u smjeni, kilaža bi padala.
Zatim sam prešao u jednu banku u service desk na 2 i pol godine, tu sam radio za kompom većinu vremena uz povremene šetnje po kampusu po laptope, postavljanje radnih mjesta itd. i već tu sam primjetio da moram strogo paziti što jedem da ne odem preko 84kg i čim su zatvorili gymove kilaža je porasla na 90kg.
Nakon toga sam otišao u jednu it firmu kao support gdje sam radio noći, vikende, nisam se micao od kompa, jeo što god stignem, prečesto iz dostave jer sam nakon smjene bio izgoren u glavi, uz to ušao u ozbiljnu vezu s curom koja fino kuha i vrlo brzo je tu bilo 105kg na vagi.
Trenutno sam na 98kg i muku mučim da dovedem to na 88-90kg.
Od 5. mjeseca sam do 10. mjeseca gotovo svaki dan biciklom radio 20km do gyma i posla da bi došao do 98kg jer jednostavno ne pojest pizzu na poslu kad netko slavi rođendan, na roštilju pojest samo piletinu, ne jesti tortu kad ideš kod rodbine na proslave zahtjeva jaku disciplinu i puno brain powera..
Trećinu života si za kompom okružen kušnjom, trećinu spavaš, a trećinu vjerojatno provodiš s nekim tko ne razumije (i ne želi prihvatit) da "samo malo" lasagna za rucak ima 1500kcal
I na kraju da odgovorim, po meni prvo sređivanje navika, što je i samom meni problem... Na poslu ne jesti grickalice, pizze, čevose iz dostave, kod punice se ne ubit od mađarice i pohanog i dogovorit se sa ženom da se doma prilagodi jelovnik. Od fizičkih aktivnosti hodanje i bicikl jer sumnjam da bi ti zglobovi podnjeli jogging