Kad god vidim 166 u voznji, gledam koji je motor, pa stanje lima, pa koji su kotaci, pa gledam vozaca, sto vodi zakljucku, dal je prvi vlasnik, ili ga je preuzeo zbog prilike. Pa stanje interijera, sve to u pola minute kad mi se mota po semaforu ili u voznji. Ista prica za 156/GTV. Julku kad vidim, konstatiram samo sto ju pogoni i to je to.
Talijanski auto bi trebao odusevljavati kad ga gledas s prozora, iz svakog ugla, na koju god stranu pogledas. Julka je kao mladi menadjer, u dobrim godinama, jos nema alopeciju, nosi slim fit kosulju i najtanje odijelo koje je nasao, zbog seljoberske zelje, da svi vide koliko iza posla provodi vrijeme u teretani. Misicav, po svim "tagovima" socijalne i statusne pozeljnosti, ali dosadan, zaboravljiv u moru istih slimfit klonova.
Jedan lik iz vidjenja, koji vozi 166 3.0 V6, kad natanka gorivo, otvori haubu na pumpi, uzme krpicu koja mu sluzi za pomilovati
srebreninu, ma i onaj koga uopce automobili ne zanimaju, mora se okrenuti i zadrzati pogleda na toj haubi
Zena ga kljuca da je lud, da ga mora prodati, nema cak ni plina, vozi ga kao pod vikendom i kad ide izvan grada. Siva metalik, drveni lusso volan, nema musavih ekrana, sve stopljeno, taktilno, imas osjecaj da vozis, barem metar kraci auto.
Da ne bude zabune, ima 100x pametnijih izbora danas, velim samo, da novac danas , cak i u najvisima klasama, pocesto ne moze kupiti taj osjecaj odusevljenja. Odusevljeni pogled s prozora na auto koji vozis. Ali ne zbog "statusa" trendovski potpomognut odlukom koju si donjeo zbog publike/susjeda, vec zbog sebe, jer te odusevljava. Pa taman da je drugim najruzniji na svijetu
...