U Parizu samo negdje sjedneš i promatraš ljude oko sebe i u 15 minuta ćeš vidjeti najmanje 3 džeparenja, 5 pokušaja prodaje “zlatnog” nakita koji je upravo nađen na cesti i sličnih scamova kakvi se prodaju turistima. Zanimljivo za vidjeti, jer postaneš svjesniji svoje okoline. Montmartre i Moulin Rouge su dio gdje ne bih nikome preporučio da ide solo, pogotovo po mraku. Već po izlasku sa stanice podzemne smrdi na loše. Smeće posvuda, ekipa koja se klati okolo i snima te od glave do pete, a da bi se došao do stepenica/lifta za Montmartre se doslovno trebaš probiti kroz lanac dvometarskih crnaca. Da, probiti, jer te ne puštaju da prođeš kao čovjek. Prošao svašta, ali samo sam se u Parizu okretao oko sebe i nisam mogao opustiti.
Prije par mjeseci prvi put otišao u Amsterdam. Nije me impresioniralo. Prokleti biciklisti koji se voze bez ikakvog reda i discipline gdje hoće i kako hoće. Ako se moram stalno okretati oko sebe i živcirati dok se pokušavam normalno kretati, to nije to.
Imam naviku da planiram rute unaprijed i u svakom gradu prvo negdje stanem i gledam ljude kako se kreću i ponašaju. Što se bolje uklopiš u lokalce, manje su šanse da ćeš imati problema. Ako sve na tebi vrišti turist, bit ćeš pokretna meta. Nikad dosad nigdje nisam imao problema ni neugodnih situacija.
Što se Amerike tiče…preporuke su dobrodošle za kako spojiti New Orleans s nečime, a da nije Florida. Austin je na 8-9 sati vožnje. Nije ni Dallas nešto bliže. Letovi za tu udaljenost su po $150+.
Dva tjedna, 3-4 veća grada s 3-4 dana za vidjeti svaki te košta toliko da te prođe sva volja za takvim “odmorom”.
Amerika se nikako ne isplati, jedini neka opcija leta za Vancouver pa obilazak planinskih lanaca prema Seattleu.