O da, CDRWin bi prvih 20-30 CDa spržio kako treba, a onda bi ili prekinuo prženje u nekom random trenutku ili bi namjerno korumpirao podatke ako bi skužio da je piratiziran. Ako ti je radio, radio je i nisi ga htio dizati na novu verziju osim ako ti ga nije dao netko tko je spržio 200 CDa s novom verzijom
CDRWin se koristio za "backup" Playstation igri jer je tada bio jedini koji je mogao pročitati i kopirati namjerno korumpirani TOC koji se koristio za copy protection. Ako se dobro sjećam Playstation je morao biti chipiran. Gotovo sam siguran da je CDRWin uveo CUE sheetove. Mi bi editirali CUE da dobijemo CD-Text na audio CDima u autu jer većina audio CD originala nije imala CD-Text, a MP3 playera nije bilo do pred sam kraj 90-tih, a u autima i kasnije.
Kratko vrijeme se CDRWin koristio paralelno s Nero 3.0 verzijom. Kasnije je Nero mogao sve to, a Teac 6x i 8x SCSI pržilice su mogle zapisivati CD-Text bez kemijanja kroz Nero. Kasnije su se već počele kupovati Toshibe jer su sa CloneCD-om mogle kopirati subchannel koji se također koristio za copy protection. Sony je tužio neke proizvođače igara da ti originali sa potrganim TOC-evima i krivim subchannelima nisu kompatibilni sa CD-ROM standardom i da ne mogu nositi CD-ROM logo..... tako daleko je to otišlo sa copy protection kemijama
Već sam zaboravio na WinOnCD
Meni je i on bio prvi, dolazio je i sa Yamahama. U to vrijeme, to je bio software za prženje. Na Linuxu mi je prvi bio X-CD-Roast 1997.