Citiraj:
Autor panoramix
Hodao sam svaki dan po nasipu i parku bez pesa, izgubljen i bez smisla te nakon tri mjeseca odlučio ponovo uzeti jazu iz iste uzgajivačnice.
|
Sve stoji, blisku osobe mozes izgubiti, samo, nikad ne bih mogao istu vrstu/pasminu. Jedino da za zivota ima pomladak, pa da ostavis jednog uz drugog, sto neki ljudi i rade planski, upravo da im bude laksi gubitak. Tako njegov nasljednik nastav, ali kao netko tko je potekao od njega/nje, pa si nekako pripremljen.
No, dobro sretno s novim jazavcarem, pazi ga samo od debljanja, kad bude stariji, no ako seces svaki dan, nece biti problema.
U 80-tih smo u kuci imali ostrodlakog jazavcara, nema pasmine koja ima ljepse sape. Nisu sape, vec dijelovi plisanog namjestaja
Jazavcar, barem nas, kad je bio u elementu, umislio je da je 5x veci pas, lajao na konje, na vucjake, sto je najbolje, nastup mu je prolazio, veliki bi se stvarno prepali. Susjedov doberman, tijelom kao bizon naspram njega, ali kad bi jazavcar stemerski poceo lajati, stemerski ici prema njemu, doberman se samo izmicao. Kasnije su postali frendovi.
Jazavcar ako ima veliki vrt, kad predje 5 ili vise, ako spava vani, doslovno ga trazis kao alkoholicara. Uleti u kutiju sa stvarima, zaroni i tako spava, uleti u ruze pa se prikopa, pa u rupe, gdje ruku ne bi se usudio staviti. Ako nanjusi stakora, nema rucka, nema vecere, dok ga ne ulovi, nema mira, sav je izvan sebe. Mozes ga milovat, stavljat jelo, ne moze podnjeti da se mis sece oko njega, a da ga on nije ulovio
.