Citiraj:
Autor Guls
Našeg tibetanca Gizme više nema, auto mu je presudio u noći s petka na subotu na zelenoj površini ispred naše kuće. Bio je s nama nepunih 9 godina i ostavio je veliku tugu u obitelji. Teško je pomiriti se s činjenicom da ga više nema, njegov jastučić je prazan, nema više lajanja ni maženja.
Nisam ni sam pametan da li odmah tražiti novoga psa da zaliječi rane ili pustiti neko vrijeme da se sve smiri... Žena plače treći dan, ja isto ronim suze, depresija itd... |
Žao mi je zbog peseka.
Imam iskustvo s odlaskom mog prvog jaze s 13,5 godine nakon četverogodišnje kemoterapije.
Hodao sam svaki dan po nasipu i parku bez pesa, izgubljen i bez smisla te nakon tri mjeseca odlučio ponovo uzeti jazu iz iste uzgajivačnice.
Da znaš s kakvim sam veseljem išao kod uzgajivača odabrati psa...
Sad je navršio 6 godina.
Slažem se da je bilo usporedbi ali kao jedna vrsta sjećanja a ne vaganja koji je pas bolji.
Svaki je pas dobar i život, za onoga tko zaista voli pse, je puno bogatiji. Unatoč tome sam promišljao hoću li zbog svoje dobi imati snage i volje za hendlanje...no kad mališa dođe u kuću sve se može, da nisam uzeo psa tko bi me odvukao od kompa i televizora...