Kad kaciga bude obavezna ostavljam se bicikla. Idem cipelcugom, do posla mi nije daleko.
I da nadodam za liječenje, plaćam zdravstveno, od kad je uvedeno i dopunsko, mislim da imam pravo i na liječenje. Život je opasan sam po sebi, nekad samo sreća presudi. Pun mi je kufer ograničenja, na kraju ni iz kuće neću smjeti bez propisa i regulacija.