RAM je most, tj. privremeni silos/skladište između procesora i nečeg vanjskog, DA teoretski sve može raditi bez rama ukoliko procesor ne pristupa ničemu ozbiljnijem daleko sporijem izvana ili to drugačije rješiš kao kod tog Xeona (primjer, mada ne nužno je gomila SoC rješenja, ili pak direct storage access), DA bez procesora (odnosno uz virtualni procesor) ukoliko ti kompjutor služi samo za Instagram, DA bez vanjskog pristupa (diska, ili memorijske kartice koja će glumiti taj disk) ali sada dolazimo do toga što ti uopće želiš raditi sa sistemom.
Sa stajališta prosječnog korisnika svaki procesor može biti mainstream (čitaj, ono što ćeš ti kupiti) ili 2~10k $ (ono što nikada nećeš kupiti). I oduvijek je bilo tako. Vjerujem da o veličinama wafera ili latencijama ne znaš previše, pa bi to preskočio. Tehnički gledano kako raste brzina tako i latencije idu prema gore, tek kada se glavom zabiješ u određenu brzinu jedino sitnijim tiskom i nekim optimizacijama postojećeg one mogu ići dolje. Manjak on-die prostora je imaginarna veličina, chiplet je tu radi jeftinije proizvodnje a ne tvoje koristi, a stacked je još uvijek radi hlađenja galaksiju daleko od nekakve kocke.
16 GB je isto tako relativna stvar. Procesor može bez problema raditi i sa 4MB RAMA (vrijeme CD-a, puni Windows / Office setup), 40MB (DVD-i) ili 4OOMB (pristup BluRay-u). Za prosječnog korisnika 16 GB je dovoljno da možeš poslagati 200 tabova u pregledniku. Za 16 ili 32 bitni video veće rezolucije nego što idu trenutno ili nešto sasvim ozbiljno raditi danas čak i tih 16 GB može biti sve samo ne dovoljno.