Više od desetljeća se nismo maknuli s mjesta po pitanju četverojezgrenih procesora uz minimalne pomake po pitanju IPC-a. I nije bilo dobro, jer konkretnih razloga za prijelaz na novo nije bilo na vidiku, kad su razlike bile premale da opravdaju uloženo i dobiveno. I onda šrot firma poput AMD-a u jednoj generaciji natjera Intel da ipak nekog vraga pokrenu i pomaknu prema naprijed i sad kad su šestero i osmerojezgreni procesori postali popriličan mainstream, opet nije dobro, jer nikome ne trebaju sve te jezgre.
OK, istinabog, velika većina ne treba 64C/128T Threadripper i tome slične eskapade, ali sve to je dovelo to toga da Intel danas napokon s Alder Lakom ima nešto kaj nije samo čista varijacija na temu prijašnjih arhitektura.
Isto tak, većina mada svi mogući recenzenti to uporno reklamiraju i naglašavaju ne koristi računalo samo i isključivo za igre, a i ako ga koriste, tak jasno da nemaju podešeno da boota direktno u koji već popularni naslov, dok se u pozadini ne vrti ništa drugo. Htjeli priznati ili ne, većina koristi računalo za kojekakve potrebe i namjene istovremeno, jer nema nikakve logike gasiti procese, servise i pozadinske aplikacije, samo da se onda vrti nešto kao primarno. Svi moderni procesori unatrag 5 godina su itekako sposobni vrtjeti sve i svašta, pa onda i tih 6, 8, 10, 12 ili 16 jezgri itekak dobro dođe, ovisno o situaciji i namjeni, mada eto, određena igra nije u stanju iskoristiti više od kakvih 4 ili 6 jezgri. Nije, ali bome to ne znači da ostale aplikacije u pozadini nemaju koristi od preostalih resursa od kojih igra nema koristi.
Tak da te priče, ne treba više od XYZ baš i ne drže vodu, jer odavno su prošla vremena kad se istovremeno mogla pokrenuti i koristiti samo jedna aplikacija.