Kako bolest polako slabi vraća mi se i sjećanje.
Potplayer. Nije baš nešto popularan jer su hakeri iz Sj. Koreje radili probleme i Av programi prijavljivali svašta ali se situacija stabilizirala i za mene je to najmanje pet godina default player, a za muziku prastari ali još živahni Winamp dok Microsoft playere svih vrsta zaobilazim u širokom luku i to koriste vjerovatno oni koji moraju ili oni koji nemaju znanja da pronađu nešto bolje, a takvih je 99,9%
Pošto me bolest često budi u 2 ujutro krstarim Internetom, snimam sve i svašta, u svakakve jazbine zabijam nos i jednom mi se dogodilo da u jednoj .RAR arhivi od 2GB pokupim preko 200 primjeraka raznolike računalne gamadi. Od virusa, trojana, backdoor... imao sam Kaspersky koji ih je uspješno razmazao po cesti, a kad sam pokrenuo Microsoft defender koji je bio i može biti paralelno nekom drugom AV i koji je uz one koje je našao Kaspersky našao je još jednu napast (jednostavno sam isključio Kaspersky i ponovo napravio DL iste arhive). False positive ili ne govori da se taj MS AV program pretvorio u nešto ozbiljno iako je bio prije ruglo nego AV program.
Brinem se da mi HDD budu povremeno budu defragmentirani (na diskovima od 5TB vidi se razlika ali zato trajeeee) praktično ništa ne brišem klasično nego shrederom koji zaista prebriše sadržaj, a ne samo ime kao OS pa je tako forenzika malo teži posao. Klasične datoteke jednom random pseudoslučajno generiranim karakterima dok ono škakljivo što predstavlja kazneno djelo Guttman 35. Većina ljudi ni ne sluti čega se može mronaći u TB velikim arhivama po Usenetu i cheap providerima koji dilaju fotografije među kojima je dosta onih nastalih 2002. i prije. Imena su kriptična i predstavljaju kratice, sadržaj je 99,99% u redu ali kada netko za jedno popodne snimi preko 300GB sadržaja u njemu može biti onog neželjenog jako mnogo jer je to igra velikih brojeva, a opet sve moraš raspakirati, svaku vidjeti jer neznaš što je na njoj dok ne vidiš, ono što ne valja složiti za uništenje. Kada snimiš nekoliko stotina tisuća fotografija za sat vremena sam pregled traje danima, tjednima pa čak i mjesecima. Imam ih na milione, ne zato da ih imam nego da ne ležim 24 sata u krevetu jer je kompjuter praktično jedino što me povremeno diže iz kreveta i nastojim za njim biti što duže jer su mi u bolnici rekli da je neuporedivo zdravije sjediti nego ležati iako ni ono prva nije dobro ali od dva zla biram manje.