[medo]

Svoj prvi code u BASICu sam napisao još krajem 80-tih. Počelo je tako što sam iz časopisa "Svet kompjutera" i sl. prepisivao kod i prepravljao ga da radi na mojem kompu. Ubrzo sam počeo pisati svoj kod da bi krajem osnovnjaka krenuo na natjecanja i dogurao do državnog natjecanja iz programiranja.

Volio sam programirati ali sam mrzio to raditi za novce u firmi i nikada nisam otišao puno dalje od juniora. Evo zašto:

• Programeri (kolege) su mahom čudni ljudi. Često jako čudni i asocijalni bez higijenskih navika. Čini mi se da je danas nakon 20god nešto bolje. Osjećam se užasno kad kolegi moram reći da smrdi i da se opere.
• Moj kod je strukturiran, modularan, čitljiv s puno komentara koji dio što radi. Ljudi vole moj kod, ali nitkome se ne da pisati takav kod. Kolege programeri su bili strašno lijeni ljudi. Ne znam kako se za mjesec/dva snađu u svom kodu jer ja nakon nekog vremena čitam svoj kod kao da je tuđi - ne sjećam se puno što sam tamo pisao. Možda mi je to neki brain disability, ne znam
• "Evo ti preuzmi ovaj dio projekta pa se malo snađi u tome i kreni". Bez dokumentacije, bez strukture, neuredno, bez tabova/indenta sa neintuitivnim imenima varijabli, procedura, klasa koje nisu sljedile neki (logički) obrazac. Najradije bi to sve napisao ispočetka ali se očekuje da se snađeš recimo do sljedećeg tjedna kao da si to i napisao ispočetka, te da punom parom nastaviš.
• Kolege programeri uglavnom nemaju pojma o operativnim sustavima, kernelu, driverima, servisima/daemonima, procesima, I/O i sl. i boli ih lijevo jaje za to. Kad stvari rade presporo ili se krenu smrzavati/raspadati preko VPN veze onda se čude u Vojko V. stilu "kako to, kako to kako to.....".
• Nerealni rokovi - projekt od četiri mjeseca treba završiti za mjesec dana.
• I ono najgore: klijent koji stalno mijenja projekt. Sad bi ovo, sad ne bi, sad bi drugačije, dodao bi ovo, dodao bi ono, ono tamo bi prebacio tamo... ili to možda uopće ne bi. Sad je plavo, jučer je bilo žuto, sutra je crno, prekosutra je crveno.... a ne bi ništa platio i čudom se čudi svaki je...ni puta i on i šef kad im kažeš koliko će trajati izmjena.
• Šefovi koji su do jučer bili programeri brzo izgube osjećaj koliko vremenski treba da se nešto iskodira, testira, debugira i pusti stabilno van.

Uglavnom iz moje perspektive užasno nezahvalan posao, pritisci sa svih strana kao i frustracije. To je u većini slučajeva mentalno iscrpljujuć posao za mlade ljudi koji imaju kapaciteta i volje. Zbog toga sam prije skoro 20 godina svoju IT "karijeru" nastavio kao mrežaš/sistemac.