Ljudi su govna. Samo trebas imati srece s njima. Ja nemam ni u jednom pogledu.
Imamo (ne)srecu sto imamo toliko veliku parcelu i valjda 10 direktnih susjeda. Samo jedan je šaban i djeca (osnovnoskolci) su mu bucna u 3pm, al bas ruzno bucna, od oranja quadovima do pustanja muzike. Mos se hebat i pricekat da okot dovoljno poraste i prirodnim putem napusti brlog.
Na parceli gdje sam htio zidati kucu susjed ima privatni deponij i lozi svoje smece, od komunalnog do namjestaja. Dzaba ti njemu objasnjavas da nam tri reda ulika do njegove parcele ne bacaju cvijet, kamoli plod i da im lisce otpada. Tip je jednostavno seljak.
O podstanarstvu u stanovima necu ni trositi rijeci.
Pitaju nas svako malo "pa kad cete se skuciti, kad ce temelji, sto ste odlucili", a mi jbt ne znamo kako izaci na kraj sa susjedima koji nam to jos nisu ni postali. Teska depra samo kad pomislim na toliko gradjevinskog zemljista koje zjapi prazno.