Skoro mjesec dana sam aktivan sudionik prometa u Londonu i nakon što sam vozio po praktički cijeloj Europi i dobrom dijelu US-a, mogu reći da je UK neki drugi svemir što se tiče infrastrukture, vozačke kulture i pravila. Svakodnevno sam praktički 8h u autu.
Ograničenje u gradu je 20/30 mph (30/50 km/h), obilaznice 50 mph (80 kmh), a autoceste 70 mph (110 kmh). Nema jurnjave, nema divljanja.
Kamere su smještene da snimaju s leđa, a prate i prosjek brzine između dvije kamere. Za razliku od naših koje snimaju sprijeda, ovdje se motoristi ne mogu izvući, pa i oni prate ograničenja. Kameru ne možeš ne primijetiti, jer su i kamere i stupovi žarko žuti.
Prometna križanja su iscrtana žuto.
Ako si zaustavljen unutar tog žutog iscrtanog pravokutnika kad se upale crvena svjetla...stiže čestitka doma, pa makar ti je i pola guzice ostalo unutra.
Manje prometna križanja i mjesta gdje sporedne ulice izlaze na glavnu imaju iscrtano "keep clear", pa i usred najveće gužve se možeš ubaciti na glavnu ili presjeći križanje.
Sužavanje iz dvije u jednu prometnu traku se odvija kao iz udžbenika. Još mi se nije dogodilo da me ne pusti odmah prva ili druga osoba. Nema podmuklog ubacivanja, guranja ili blokiranja nekog da se ne može ubaciti.
Širine ulica variraju od toga da se mogu mimoići 1 bus i 1 auto u jednom, i također u drugom smjeru, a na obje strane još ostane dovoljno mjesta za bicikliste, do toga da su na jednoj strani parkirani auti, a druga strana služi za mimoilaženje i nema nikakvih problema. Ljudi stanu, puste par auta, mahnu, zahvale se. Čak i kad se maknem da pustim nekog, a on se nalazi u boljoj poziciji da mene pusti, ne želi krenuti i čeka da prođem.
Dvije trake, jedna je za bus. Gmižemo po metar, i nitko, ali nitko ne ulazi u traku za bus. Svi čekaju dok ne dođu do mjesta gdje je dopušteno prebaciti se u nju i skrenuti u ulicu. I kad nema kamera, i nema policije, ponašanje se ne mijenja.
Danas naletio na zanimljivu scenu. Policija surađuje sa zajednicom, pa pokupe penziće iz kvarta i uče ih raditi s pištoljima za mjerenje brzine. Stave ih na random mjesto i daju im da mjere
Veli kolega da ne smiju slati kaznu jer nije stacionarna kamera, nego ti doma dođe samo opomena.
Najbolji dio...pješaci. Pješaci nemaju praktički NIKAKVA prava i to jako dobro znaju. Nema buljenja u mobitele, nema prodavanja zjaki. Jedino mjesto na kojima ih moraš pustiti je zebra i nigdje drugdje. Zebra postoji praktički samo na semaforima.
Raspored semafora je zeleno za aute u jednom smjeru, zeleno za aute u drugom smjeru i kad promet autima stane, pješacima postaje zeleno u svim smjerovima i to jedva 15 sekundi.
Biciklisti su druga priča, zaštićeni su kao sredozemna medvjedica, ali im je i prometna kultura na vrhunskom nivou. Signalizacija kod apsolutno svake promjene smjera, svi imaju svjetla i reflektirajuće majice/hlače/kacige.
U užim ulicama je znakovima zabranjeno preticanje biciklista, a i inače im se mora ostaviti puno prostora kod obilaženja i guess what...svi se vozači toga drže. Nitko ne pizdi, nitko ne trubi i ne divlja.
Za 50 km po gradu često treba i preko 2h, tuneli ispod Temze su im za kurac. Dva tunela, jedan je s jednom trakom u svakom smjeru, a drugi s dvije.
Prvi je rađen za vrijeme konjskih zaprega, pa su trake širine desnog dijela podvožnjaka u Miramarskoj. Ispred ulaska u tunel je mali kružni tok s 4 izlaza i dvije trake. Jedan dan se zapali auto, drugi dan sudar, treći dan opet nešto.
Bilogdje drugdje bi ekipa vadila palice i krenula fizički rješavati gužve koje nastanu, dok ovdje sve ide svojim tokom. Nema guranja, nema ubacivanja preko reda, ljudi su normalni. Gdje bi došli da se sekiraju i oko prometa.
Ne vozim dugo tu, tako da i ja napravim sranje neki put, pa se krivo prestrojim jer tek pred križanjem vidiš da ti traka skreće ili se sužava iz 3 u 1...ili nehotice oduzmem nekome prednost, ali nijednom nisam naišao na nerazumijevanje. Digneš ruku, upališ sva 4, zahvališ ili se ispričaš čovjeku, čovjek se nasmiješi i mahne nazad, sve 5, idemo dalje.
Očito se može sve posložiti kad se hoće.
I da, prometne knjižice ne postoje, ne postoje ni osobne iskaznice.
Ja budala tražim prometnu po autu, šef mi se smije. Sve je vezano uz registraciju.
Skoro sam zaboravio jedan fenomen. Još nisam vidio BMW koji ne koristi žmigavce
Zapravo, još nisam vidio sudionika u prometu koji ih ne koristi…osim debila na električnim romobilima. To je posebna vrsta kretena za koje još nisu našli lijeka. Službeno se ne bi uopće smjeli kretati ni cestom ni nogostupom, ali se pravila ne provode. Stanu se po dvojica na romobil i udri slalom po cesti.
Vozači buseva ih organski ne podnose. Svi sudionici u prometu propuštaju buseve s razlogom. Izgledaju tromo, veliki su i široki, ali su hibridi i kreću na struju...ubrzavaju instantno i jako su agilni. Genijalce na romobilima to uopće ne dira i obilaze buseve sa svih strana. Biciklista s puknutom gumom će pustiti u bus, čak i na određene linije metroa, ali nekog s električnim romobilom odjebu odmah u startu
Evo i jedno zanimljivo, a jako često rješenje za onemogućavanje testiranja 0-200
https://www.google.com/maps/@51.4775...7i16384!8i8192