Sve je stvar sreće, ja sam ostao sjediti na stolici i kaj bude bude.
Cijela firma je istrčala van na parking.
Par dana su me zezali tikovi, šumovi i "fantomske" trešnje. Tipa naslonim se na kuhinjski element doma i kao da osjetim da se zemlja ljulja. A ne ljulja se.
Sad sam bolje, strah me najviše za dijete jer su u pitanju sekunde i pitanje je kako će sve ispasti. Premda kuća mi je protupotresna, no breg iza mene ima tendencije klizišta pa ...