Mene su ovi tu u ZG prepali više nego ovaj jaki iz Petrinje. Na takve sam navikao jer ih je po dalmaciji i hercegovini bilo dosta, čuje se zvuk, za sekundu se počne zgrada ljuljati, traje 5-10 sekundi i stane. Dok trese držiš TV ili monitor da ne padne i dalje sve po starom.
U ZG me probudila eksplozija i zgrada se nije ljuljala već tresla. Sad čujem kad netko zatvori vrata od autmobila na parkingu kraj zgrade, a ja na petom katu. Strah se "uvukao u kosti" i to više nije strah od tog da će se zgrada srušiti, već reakcija na potres/eksploziju.
Tješim se time da zgrada nema nikakvo oštećenje (starija zgrada, oko 1960 građena), niti se u stanu prevrnuo ormar ili nešto, samo se posuđe razbilo. Pregradni zid između kuhinje i kupaone se jednim dijelom drži samo na pločicama, jer sam morao razbiti dio zida, taman prije potresa u ZG, jer je cijev od vode pukla, pa čak ni na njemu nema oštećenja.
Nakon tog sam uzeo osiguranje za stan u slučaju požara/poplave/udara groma/krađe/potresa i spremio torbu s osnovnim stvarima u slučaju da treba izaći van.