Utorak nakon potresa mi je cijeli prošao u očekivanju još većeg sranja..sa dvoje male djece je taj osjećaj nemoći mi se čini još veći jer nemreš ništa da ih zaštitiš...
Iako živim u novijoj zgradi kojoj nije ništa bilo u oba potresa osim nekih kozmetičkih oštećenja sam spakirao stvari i jedva čekao srijedu ujutro da se utrpamo u auto i otiđemo na more radi psihičkoga mira...
Aplikaciju za potrese ne pratim, tu i tamo pogledam mobitel i kaj ima novoga al ne čitam previše i mogu reč da evo već 2 noći spavam ko mala beba...