Vratio sam se na Fedoru, ali uz neke promjene. Ovaj puta nisam odabrao defaultnu GNOME distribuciju nego Cinnamon. Mint mi je bio polazna točka za učenje, a Fedora će mi dodatno proširiti znanje, pogotovo u enterprise smislu.
Složio sam ipak BTRFS s dva volumea, jedan za root, jedan za home, te LUKS2 pošto se radi o laptopu pa da ne i bilo... Iz čiste zezancije sam htio probati kako to sve radi pošto Fedora 33 gura BTRFS po defaultu. Namjerno sam bio smrdao OS da vidim kako ide recovery i reinstalacija s enkripcijom i jako sam iznenađen. Jednostavnije i brže od Windowsa i BitLockera pa jedno 10 puta.
Kako mi je home na drugom BTRFS volumeu, tu je znači Linux klasika - nakon reinstalacije se sve odmah učita, ne treba ništa podešavati, samo instalirati appove, a postavke ostaju od prije. Bitno je samo da su kod instalacije username, password, UID i GID isti, ali to ionako već rutinski namjestim.
Enkripcija i dalje normalno radi, ništa posebno nisam morao podešavati, samo upisao password kod manualnog reparticioniranja, rekreirao root, boot, boot/efi i ti je to, home nisam dirao jer nema potrebe.
Šećer na kraju su snapshoti, u sekundi ih napravi i vrati, kao na virtualki, doslovno isto, restartaš i bam, vratio si se na staro stanje u roku odmah. Može se namjestiti i koliko često da radi snapshote, koliko da čuva itd. Ne vidim da zauzima nešto previše prostora.
Oduševljen sam zasad, Cinnamon na Fedori mi ima nešto ljepše fontove nego na Mintu, kao da je jači kontrast, sav hardware je u potpunosti prepoznat, logovi skoro pa čisti, bile su neke sitne greškice vezane za konfiguraciju servisa i appova. Od zezancije mi je na kraju to postao primarni OS za sve. Žao mi je što sam tolike godine izgubio na smeću od Windowsa.
