Meni je tak-tak. Sad sam na 40h igre. Main story je zanimljiv i glavne misije su stvarno dobre. Svijet je vrhunski dizajniran, soundtrack je super, raznolikost aresnala je super i sl.
Ali isto tako što više i više igram, to više vidim propusta u igri. Ne samo bugova. Igra ima veliku krizu identiteta. Vidi se da je sve započelo drugačije, s drugačijom vizijom i onda su to sve srezali.
Ova verzija igre nije bila u developmentu 8 godina.
Npr. life paths nema nikakvog utjecaja na igru, a sve izgleda kao da su htjeli tri potpuno odvojena brancha igre napraviti, a na kraju se sve to svodi na 20 min igre.
Cijeli uvodni dio u igru je užasno izrushan. Dio sa upozavanjem grada, Jackiea, glavnih likova i sl. je preskočen i igra te samo baci usred radnje.
Lik s kojim igramo, V, nema nikakvu osobnost, pozadinu, ništa. A to mi je full bitno kod RPG igara. Igra cijelo vrijeme pokušava povezati igrača sa likom,
ali ne uspijeva jer doslovno nemam razloga da mi bude stalo do njega, jer nema povijest i cijeli početak igre i intro jednostavno ne postoji.
Lik Silverhanda je isto super zamišljen, ali sve popuca ako nakon njegovog introductiona ako odete odrađivat sporedne misije, a ne glavne kako su tu oni zamislili,
jer u jednom trenutku vaš lik puca po šavovima jer mu je ovaj u glavi i ne zna kud bi sa sobom, niti zna što mu se događa, a u drugom trenutku imate
small talk s njime
kad započnete neki side mission. Nema veze s vezom.
Grad je bio zamišljen da bude interaktivan, a u ovome što smo dobili nije. Nimalo. Izgleda prelijepo i kapa dolje svim ljudima koji su ga dizajnirali, ali fali mu ikakve interakcije.
Napravili su takav vizalno savršen svijet i postigli savršen setting, a ni u jednom trenutku mu nisu pridadli nikakve pažnje za vrijeme igre.
AI smo već spominjali da ga jednostavno nema. Sve je jako imerzivno kada se samo hoda ili vozi ulicama grada, ali ćim poželite nešto više od toga, e onda se igra raspada.
Ako ništa drugo, zbog ove igre cijenim RDR2 sve više i više. Tamo NPC-evi imaju neku svrhu i igra je prepuna mini interakcija koje možda nisam ni cijenio kad sam igrao,
jer sam se toliko na njih naviknuo, ali sada kad vidim koliko je Cyberpunk u zaostatku za nečim takvime, onda mi to zafali.
I ne znam jel sam to samo ja, ali koja je stvar oko Mantis bladeova? To mi izgleda kao da je nekad davno bio jači dio imagea igre (sjetimo se samo prvih promo materijala),
a u ovoj veziji je samo zakopani skill koji možete otključati i pretvorit se u skakavca s noževima. Izgleda kao da su ih ostavili samo zato jer su to imali napravljeno godinama
ranije i bilo im je žao izbaciti iz igre. Takav implantant očekujem da ima puno veću pozornost igre i da se veže nekako uz sam razvoj lika, a ne da samo jedan skill point bacim u to i Bam!,
evo ti, sad si fucking jumpy ninja
Ispravit će oni bugove i to, ali bojim se da nećemo vidjeti onu igru koju su prvotno zamislili. Zato i jednim dijelim ne želim čekati magične patcheve, jer meni osobno bugovi nisu toliki problem,
koliko neke stvari u samoj srži igre koju smo dobili.
Igra mi je i dalje zanimljiva i igram je svaki dan od kad je izašla, al eto, šteta da je tako ispalo.
I za kraj, ponovo ću spomenut W3 jer to je igra zbog kojeg smo svi na CDPR gledali kao nekog mesaju gaming industrije. W3 je i dalje
on whole another level što se immerisve RPG žanra tiče.
Geralt je imao osobnost, povijest, mogao sam se uživjet u njegov lik i karakter, i samim time i svijet u koji nas igra stavlja. Ovdje mi to jako fali, jer imam osjećaj ko da igram nekog generic lika i to je to.