Ti se sad osjećaš loše...
Evo ti jedne pričice iz mojeg radnog iskustva. Sad više ne radim u IT sektoru, ali u početku karijere, zapravo prvih 20 godina radnog iskustva je bilo u malo specifičnom IT sektoru.
Prvi posao, kao pripravnik, dobio sam u jednoj petrokemijskom kompaniji. Zaposlili su me bez natječaja, jer je asistent na fakultetu gdje sam studirao koji je inače već radio u toj kompaniji, skužio da imam nekakvih programerskih vještina i afiniteta i da mi prog.jezik (pazi sad ovo) FORTRAN nije stran.
I došao ja na jedno postrojenje i dobio mentora koji me je, uz razne obuke i treninge izvan tvrtke, trebao osposobiti za održavanje i nadogradnju softvera na računalima koja su nadzirala rad postrojenja, pratila materijalnu i energetsku bilancu, odrađivala siguronosnu obustavu postrojenja...
Mentor je dao otkaz tri mjeseca nakon mojeg dolaska... razvio je privatni biznis, radio je softvere za računovodstvo. Nakon njegova odlaska, više se nikad nismo čuli. To postrojenje je vrtilo nekih 100 milja Eura godišnje, u cijeloj firmi nije bilo osobe osim njega koje je išta znalo o tom sustavu, osim u teoriji, mene!!!
Dokumentirani kod? Znanstvena fantastika. Zatvorio sam se u kancelariju i nisam izlazio da mi netko ne bi postavio neko pitanje. Stresao bi se na zvonjavu telefona ili kad bi netko ušao u kancelariju. Nisam znao uopće otkuda početi. Svakom problemu sam pristupao pojedinačno, prvo bi skužio koja aplikacija je uopće u pitanju, pa bi pronašao source kod i počeo ga proučavati. Uglavnom prva godina-dvije u bile godine iz pakla. Stotinu puta sam pomislio dati otkaz ali je lova bila dobra....
I onda.... preko noći.... kao da se podigla magla... sinulo mi je "pa ja ovo kužim!". Uglavnom, nema uspjeha preko noći i iskoristi mentora maksimalno, ali da, nemoj mu dosađivati istim pitanjima.
Sretno.