Zapravo, taj "TEAC" i nije TEAC već rebrand-ano smeće (ne mogu se sjetiti koje...). Zadnji pravi TEAC drive (ujedno i zadnji dobar TEAC drive) bio je CD-W540E, a nakon toga su snimači postali prejeftina roba. Imao sam taj snimač, prije njega CD-W516EB, a prije toga čitač CD-540E. Svi još i danas rade, samo nijedan u mom kompu (potjerali ih DVD čitači/snimači). I svi su bili odlični, pouzdani, robusni. Onaj čitač je svojevremeno koštao 500 kn (kad su drugi CD čitači koštali 300-350), jedan je od prvih modela koji su imali mogućnost nadogradnje firmware-a, radi bez problema i dan, danas. 40x snimač imao je 8MB buffer i mogao je snimati cijeli dan bez problema. Bio je na netu i jedan test desetak tada najpopularnijih snimača. Dio testa bila je provjera koliko CD-ova uzastopce mogu snimiti prije pregrijavanja tj. prije pucanja CD-a. Većina ih je uspjela desetak, jedan je čak uspio 20 komada, a TEAC je spržio 35 komada i onda su prestali snimati jer im je dosadilo (nije mit, nego stvarno...) čekati da pukne CD. Ah, sjeta... I šteta. Što su prestali sami proizvoditi optičke pogone.