Privodim TLOU2 kraju, još imam jedno sat vremena igranja koliko sam skužio i to je to.
Nisam pročitao ni jedan spoiler, pogledao ni jedan video prije TLOU2, išao sam u igru kao netko tko ne zna ništa.
Jedinicu sam prošao 2 puta, oba puta na Hard. I jedinica je teška. Teža od dvojke na istoj razni i to dosta.
Dvojka... Igra je na Hard laganija, čak prelagana. Full metki, full oružja, full bombe, health, upgrade-ovi oružja i pill's gotovo na maksimumu. Igram sporo, istražujem, uđem u svaku prostoriju itd.
Natukao preko 23h u "Load" ali sigurno sam proveo u igri preko 25-26h.
Ne znam što bi rekao, generalno sam razočaran 2. dijelom igre (ovaj s Abby). To nije TLOU. Priča je nikakva, pogotovo 2. dio.
Zadnjih 3-4 sata mi je postalo naporno igrati, želim završiti jer ovo ne vodi nigdje, baš nabacanih 5-6 sati više samo da "se nađe".
Klasična 2020. politizirana igra (Kinezi, Meksikanci, lezbijke, crnci, "dječak koji se osjeća kao cura" itd.).
Jedinica mi je daleko bolja. Gameplay je isti, priča je duplo bolja.
Smeta me dosta toga, grafika ispod očekivanog, priča kao da je napisana 2 tjedna prije izlaska igre, i to jer je deadline kucao na vrata.
Jedinica je meni 9.5/10 bez jebemti.
Dvojka 6/10 (prvi dio 8.5/10, drugi dio 6/10).
Razočaran sam: pričom prvenstveno. Ali... U 6-7 godina, nisu napravili gotovo ništa što se tiče promjena na gameplayu. Promjenili malo grafiku (ispod očekivanja). I dalje možeš bacati samo flašicu i ciglu. I dalje imaš gotovo nikakav upgrade path koji stvarno utječe na gameplay. Zombiji su identični, osim jednog novog (kojega sretneš jedno 2-3 puta).
Čak sam naletio na par bugova.
Sigurno će biti DLC-ova, ali ova igra sutra odlazi drugom vlasniku, i ne mislim ju više igrati.