U svom nekratkom životu sagradio sam 2 montažne vikse.
Prva još davne 1974. godine od Marlesa.
Kvalitetna i najskuplja od skromne ponude tih godina.
Bez prozora na kipanje, vanjska obloga i umjesto fasade kao i krov bili su od salonit ploča.
Prodah je prije dvadesetak godina i eno i dalje stoji uz neke preinake.
Salonitne ploče na zidovima i krov su zamijenjeni kao i unutarnje uređenje po želji novog vlasnika.
Sljedeća je bila kuća iz Ivanjice (SRB), prva u RH nakon rata, pa sam dobio i prigodni popust od 7 %.
Elementi su sendvič tipa s umetnutom mineralnom vunom i obostranom ivericom.
Sve drvo je smreka uključivši i modularno krovište koje se, u odnosu na klasično s tramovima i roženicama postavlja za 3 sata. Polaganje crijepa još sat vremena i to je to.
Vanjska obloga je 10 cm stiropora + bavarska fasada.
Toplo i kvalitetno.
Jedini zidani dio u kući je oko dimnjaka šitrine 120 cm.
Vješanje el. bojlera i kuhinjskih elemenata je pomoću gevint-šipke i drži bez greške.
Stolarija nije vrh kvalitete pa sam morao par okova popravljati zavarivanjem.
Nakon završetka gradnje nema dugotrajnog mirisa po vapnu, cementu i vlage koja kod zidanih kuća ne dopušta promptno useljenje zbog lošeg utjecaja na namještaj.
Okoliš nije bio zasran vapnom, šoderom i komadima cigle.
Sve je bilo gotovo za 5 radnih dana.
Ostatak priče ( voda i struja ) riješeno je za deset dana.
Cijena je bila 12.500 € s prijevozom, za kuću od 40 m2.
Vodeničar i strujić su još nešto, ali ne odveć koštali jer su u elementima bužiri za žice tako da je spajanje struje trajalo 1 dan.
Betonska podloga, uvećana za 25 m2 za terasu, s dobrom armaturom, malom izbom/podrumom za hidrofor i drenažom oko temelja došla je oko 4 tisuće €.
Sve navedeno zbivalo se 2005. godine tako da su neki troškovi danas veći, mislim da ne više od 20-30 %.
Da moram opet graditi, uvijek bih se odlučio za montažnu gradnju.