Evo pošto ubijam depru i dosadu u ovoj izolaciji malo igram odmah na ultra violence i montiram pa stavljam na jubito, evo mogu reći da mi tek od ovog 5-6 levela igra počinje biti puno više fun nego u početku, možda radi raznih upgrejda i abilitija koje odključaš, možda zato jer ti se digne skill kad odigraš nekoliko sati i pohvataš svu mehaniku, a možda vjerovatno zato jer je omjer fun-to-anger ratio manji što više napreduješ dalje.
Iako ovo posljednje mi nije bio problem u ovoj igri, jednostavno kad me skrše demončići, znam da sam ja zajebo stvar, jer igra definitivno daje sve potrebne alate i mehaniku kojom kada ovladaš nemožeš kriviti ni developere i reći da je igra broken (za to služe kao i uvijek difficulty levels)
Gledam jučer nekoliko videa tih medium-većih gamer youtubera kako vajnaju na onog Marauder demona kako je Overpowered, broken, ubija dinamiku igre, fun i ostalo. Zgino 4-5 puta dok nisam skuzio šemu kako ga riješiti, onda je štoviše monster postao fun encounter.
Kad sam prešao ovaj level tu sam nekako dobio zaokruženi dojam šta je zapravo novi Doom tj, kako su devsi zamislili da se igra prelazi. Dugo se nisam ovako zabavio u FPS-u nego igrajući ovo neki dan, i zaista ako pogineš, nema nerviranja, nisi odigro najbolje što možeš ponovi radnju ili ragequit kao ovi gore soyboy millenijalsi
Imao sam na trenutke onaj prastari feeling nirvane i osmjeha na licu ko sredinom 90tih kad u Duke 3D multiplayeru kidaš njubove oko sebe u lokalnoj igraonici. Jedina zamjerka igri je ono što sam prije napisao, i možda je malo mrvicu naglasak previše na nasilju, nakon 10-13 sati ovakog masakra i soundtracka, ko misli da nije ostavilo u nekim neuronskim kutevima neke minimalne posljedice na ljudsku psihu taj se zajebo.
https://www.youtube.com/watch?v=J6-nlH-DGbs