Eto, nedugo sam pričao s čovjekom koji je bio primoran izgubiti 90kg, bilo mu je od životne važnosti, doslovno.
Rekao mi je, ako ne radi sebe, onda radi curice (koja mu ima 4 godine).
Nemojmo biti sebični i razmišljati da "uživamo u životu", jer žderemo sve živo. Ono što sam shvatio nakon što sam izgubio 25kg, da je uživanje u hrani, guštanje, gurmanizam i čekanje gableca ustvari psihički zatvor nego pravo uživanje.
Pazi, čovjek se ne može sagnuti, potrčati za biciklom kada curica proba prvi puta bez pomoćnih kotača, ne može sam nasaditi bor za Božić itd.
Ok, on je preko 220kg, ali eto, zapitaš se.