Citiraj:
Autor mkey
Ja frende ne znam kako je u tvom kraju, ali po Istri su ceste nevjerojatna katastrofa. Dakle, pričamo o asfaltu koji je toliko sklizak da bliješti na suncu do te mjere da pod malo nezgodnijim kutem ne možeš ni gledat pred sebe. Pričamo o cestama koje se na istim mjestima otvaraju 5 puta u roku par godina nakon čega se naravno zakrpaju asflatom debljine 2 mm bez da se propisno natisne tlo. Pričamo o cestama koje se potope kod svakog malo jačeg pljuska. Pričamo o šahtovima koji se ugrađuju po sredini ili rubu ceste umjesto po sredini traka i to tako da nakon godinu dvije upadnu 5 cm ispod razine ceste.
|
Mislio sam na ceste na kojima se događaju sranja o kojima pišemo. Okej, Istru ne poznajem dovoljno, ali dijelovima kojima sam se vozio, ceste su bile sasvim ok.
Generalno, ceste su nam u jako dobrom stanju, kakvih sve ima po europi i svijetu. Imaš takvu cestu o kojoj pričaš i gore nikad nije ograničenje veće od 40 ili 60. Na svoju odgovornost voziš brže. Čim se makneš iz gradova prema selima, takve su sve. Imaš tegljače iz kamenoloma, imaš lokalno stanovništvo s traktorima... Treba li im kvalitetnija cesta od takve? Tamo neće nečiji sinek u BMW-u pobrati 4 pješakinje, nego će eventualno neki Štef nakon birtije završiti u nečijem kokošinjcu.
Ista stvar s kišom i u Zagrebu, crte na prometnicama s 3 trake u centru moraš tražiti povećalom. Noć i kiša su pogotovo zanimljiva kombinacija. To ljude i dalje ne spriječava da divljaju. Ceste su dobre, sve ostalo nije.
Pješaci su pak posebna vrsta debila, oni i njihovi mobiteli. Evo, London ima brat bratu 80% raskrižja bez zebri. Auto ima prednost. Ili gledaj kamo ideš ili prirodna selekcija, i to je sasvim ok.
Nisu ceste problem, problem je u glavama