Pa eto, možda zazivam Orwela jer je članak prekršajnog zakona 152 dogurao do slova k. Ili recimo zato što su u zakon o sigurnosti u prometu ubačeni članci 149/150 (nije da ne cijenim ironiju istog, ali svejedno).
Naravno da se moram zapitati i što je s nelegalno izdanim računima (za primjerice "javne" usluge) koje netko možda ne plaća iz moralnih razloga a koji bi također mogli završiti u članku 152.j, stavak 3 jednog moguće ne tako dalekog dana. Ne platiš takav račun i eto uzročno posljedično izgubiš, recimo, biračko pravo.
Svakako smatram da onaj tko počini prekršaj treba za njega i odgovarati. Samo je pitanje definiranja prekršaja i optimizacije istih u svrhu maksimizacije zarade. Primjerice: zaobilaznica na kojoj je dopuštena brzina 70 se ispresjeca s potezima od parso metara limitiranima na 30. Ili recimo cestu niskog prometa kroz šumu na kojoj je limit uglavnom 70 izmasakriraš s potezima od 30 i 40, iako nema niti naselja po putu niti nezgodnih zavoja.
Ja osobno nisam za divljačku vožnju pa tako posjedujem i vozilo koje niti nema adekvatno ubrzanje da bi se moglo njime divljački upravljati. Često se pitam, ako se već vodi briga o sigurnosti o prometu, zašto se uopće mogu registrirati "bijesna" vozila. Također se često pitam i zašto, ako je već bitna sigurnost u prometu, velika većina cesta po kojima vozimo ne zadovoljava minimalne uvjete po pitanju hrapavosti ceste, da ni ne spominjem odvodnju padalina, maltene objesno prekopavanje i maksimalno sfušareno krpanje i sl.
Jasno mi je da se previše pitam, nezdravo je to. Mislim da razumijem što hoćeš kazat i mislim da se esencijalno slažemo, ali poimanje da te "mjere" postoje zato da bi se osigurali sigurniji uvjeti u prometu je po mom mišljenju skroz deplasirano.