Cura i ja smo isto prije 5 godina gledali da odemo, a kad su se nasi frendovi poceli vracati onda smo prestali razmisljati o tome. Svega jedan je imao srece i uspio oformiti familiju vani. Ostali se vratili doma kod roditelja ili sl.
Rentamo stan isto oko 5 godina, ona radi, ja sam promjenio vec nekoliko pozicija (uljanik included
) i napredujem u tom sektoru. Bilo je i teskih perioda bez posla po pola godine. Ne jebemo stanje u zemlji i totalno ignoriramo sva sranja, novine i tv. Zivimo svoj zivot i komotno mogu reci da svake godine odemo stepenicu gore po pitanju kvalitete zivljenja. Zivjeli smo u istom stanu s 5 soma kn primanja isto kao sto sad zivimo s 12ak soma. Kad nemamo, ne trosimo. Kad imamo, nesto se i ustedi
Srecom, imamo zemlju i mozemo razmisljati o stambenom pitanju (neka montazna kucica). Djeca su vec u planu za sljedecu godinu. Auto smo kupili, putovali smo, putovat cemo... Ne znam, ne mogu reci da nam nesto fali. U mirovinu ne vjerujemo, ne znam.
Unazad par godina ne pamtim da je itko od nasih isao van. Zato svatko od njih vjerojatno ima neki apartman i vezan je prihodima za turizam. Cujemo se za par godina kako su mi prosli planovi