Citiraj:
Autor IcyTexx
Stotinu mu mrkvica, nejasni su mi ljudi, a pogotovo profi vozači (taxisti) kad im potrubiš jer se prestroje zadnjim vratima u tebe, pa moraš kočit kao konj da te ne lupe - odmah bi se htjeli svađat, psovat, objasnit ti zašto si kreten što im trubiš, da su imali žmigavac (kojeg ni nemreš vidjet jer lik doslovno bokom ide na tebe, u škare, i puno presporo da bi bilo uspješno xD), a na pitanje jesu li svjesni da imaju još tri metra karavana iza vozačkog sjedala bi se još htjeli tući...
A neki dan me isto klinac taksist mlađi od mene probao brake checkat jer sam mu blicnuo nakon što me je vidio, i uzeo mi prednost namjerno, sama sreća da ga nisam puknuo - ukopao sam se na mjestu. A takvu drlju vozi od stare BMW trojke iz devedesetih, da mu je brake check tako jadan bio jer ima ćelave gume. Metar razmaka između nas kad je krenuo jako kočit se pretvorio u ogromnu škripu njegovih guma i preko 4 metra udaljenosti.  Krenuo se nešto derat, vratio se u auto i skoro pregazio mamu i kćer na zebri ispred. |
Odavno je poznato da su taksisti teške krkančine za volanom sa VRLO upitnim vozačkim iskustvom, a o manirama bolje da i ne počnemo
Neki dan sjedim na kavi i komentiram kako ljudi ginu u prometu k'o mačke, kada ono ne prođu ni dvije minute, čujem udarac na križanju 10m od terase. Taksist od kakvih 50-ak godina izletio iz sporedne (sa STOP znakom), naišla mlađa žena na glavnoj, kočila koliko je mogla, ali djaba, ni ABS ne pomaže.
Osobno su mi taksisti toliko puta oduzimali prednost da sam i prestao brojati. Vožnja po biciklističkoj na Jarunu im je također omiljena disciplina. Uglavnom, kada ih vidim ispred sebe, razina koncentracije poraste 300% i samo pratim njihov prvi potez, k'o u vesternima