Citiraj:
Autor panoramix
Zanimaju me upravo relacije na kojima se može bez frke iskoristiti ono što jaki ili nabrijani automobili nude a da se ne završi crnom kronikom...
|
Hvala na kulturnom odgovoru.
Radim svaki dan pon-pet, žena voli biti na suvozačkom zicu.
Na posao autom svaki dan, državna cesta na putu ima ugodan flow,
Kad je lijepo vrijeme u pauzi za ručak povremeno iskoristim pola sata do sat za vožnju po okolnim cestama na vinskim bregima.
Nije rang alpskih prijevoja, koje vozim redovito za godišnji, ali je zabavno.
Nisam tip za "punit sat" na Autobahnu ili za stazu, nego više za zavojite ceste - tu iskoristim 170 konjića i 210Nm do maksimuma i uvijek malo fali.
E46 M3 nudi i previše, ali ugodno je osjećati da je vozač ograničenje, a ne auto - međuubrzanje i ponašanje u zavojima je drugačije, kako čovjek i očekuje.
Moje mišljenje je stoga: ne treba ti ravnica gdje potegneš 150-200 da bi iskoristio auto. Dovoljna je zavojita cesta koja ti u autu od 300 konja jednostavno ne da da ideš više od ograničenja. Dovoljno je i osjetiti međuubrzanje od 30-70 da se već može uživati. Bitno je da ti se razvuče osmijeh od uha do uha, dal to bilo 90 konja ili 390, meni manje bitno.
Većina ljudi takva ubrzanja i prduckanja iz auspuha odmah povezuje s lošim, naravno, motivirani krkanima koji to i rade isključivo da se pokažu. Nismo svi takvi.
