Pozdrav, jučer smo prevareni od skupine osoba romskog podrijetla, pa sam došao opisati situaciju i pitati može li se nešto više napraviti.
Jučer popodne otac mi je stajao ispred dvorišta, i blizu njega je stao bijeli kombi mađarskih registarskih oznaka. Iz vozila su izašle tri osobe i počeli priču kako rade u nekoj firmi, sutra idu nazad za Mađarsku, te kako im je ostalo materijala za oluke, pa bi mu vrlo povoljno promjenili za naše koji su pomalo dotrajali. Jedan je rekao cijenu od nekoliko stotina kuna i rekao da je to za prednju i stražnju stranu kuće. Otac privučen povoljnom cijenom naivno pristaje da mu oni to brzo naprave. U pola njihovog posla stižemo sa autom brat i ja, vidim ljude na kući i pitam oca što se događa, i on mi kaže da će mu ovi povoljno zamjeniti oluke na kući.
Sumnjivo mi je to bilo odmah, ali tada nisam reagirao. Imam osjećaj da su ovi kad su vidjeli nas, još ubrzali to postavljanje, tako da su prednju i stražnju stranu kuće cca. 20 m postavili za manje od sat vremena. Čujem neko prepiranje iz kuće i izlazim van, čujem oca kako govori da se tako nisu dogovorili, da je ovo prijevara. Uglavnom, ovaj je napisao cifru za cijeli posao od 7800 kn , govoreći da je moj otac to krivo razumio kad mu je njegov kolega govorio cijenu. Ocu skoro nije pozlilo, poslao sam ga u kuću, ja i brat smo nastavili razgovor sa njima.
U jednom trenutku sam rekao da ću pozvati policiju, ovi su rekli da ne treba, da im platim materijal koji je postavljen. Rekao sam da nemam toliko novca koji traže, da mogu skinuti svoj materijal, da ću im platiti oštenjenje njihovog materijala i ruke. Nisu pristali, ali više nisam znao što da radim nakon nekoliko minuta bezuspješnog uvjeravanja. Čak sam se pobojao da mogu nauditi meni i članovima moje obitelji, računao sam ako ih uspijem potjerati, mogu se na neki način osvetiti i nauditi mojima. Zbilja specifična situacija i tek kad se nađeš u njoj vidiš da se nije lako snaći u takvim situacijama. Skupili smo svi skupa par tisuća kuna i isplatio im koliko su tražili za materijal, jer drugačije nisu htjeli otići.
Poslije kad sam se sabrao shvatio sam da smo prevareni, tako da smo nakon cca.2-3 sata otišli do policijske postaje da prijavimo prijevaru. Policijski službenik je zapisao neke podatke i informacije, dali smo broj registracije kombija. Moram priznati da sam dobio dojam da neće biti ništa od toga. Sumnjao sam u kvalitet materijala od kojeg su postavili oluk, pa mi je policajac rekao da odem kod nekog limara i pitam. Pošto popodne nitko od limara nije radio, pričekao sam jutro. Jutros mi u limarskoj radnji potvrđuju da se radi o običnom škartu, nešto kao materijal za izradu konzerve. Otac i ja se danas vraćamo u policijsku postaju i tamo nas je primio krim. inspektor. Rekao je, teško da ćemo išta uspjeti bez privatne tužbe, da oni mogu tvrditi da oni toliko cijene svoj materijal, čak da mogu optužiti mene da im nisam dovoljno platio. Da pošto je auto stranih reg. tablica, tu ne mogu ništa, jedino da se radio o težem krim. prekršaju. Ono, da budemo pažljiviji ubuduće.
Hti sam pitati, može li se nešto još napraviti ili da se pozdravimo sa novcem? Najgore mi je što su skinuli i upropastili dosta solidan poncinčani oluk, koji je samo na par mjesta bio malo hrđav, a meni uvalili škart sranje, koje ću morati skidati u vrlo skorije vrijeme...
Sad bih sigurno drugačije postupio i inzistirao na dolasku policije, vjerujem da bi u tom slučaju pobjegli.