Puno stvari u toj teoriji je bazirano na neznanju, ne bih baš rekao bezumlju.
Ljudi, naročito kada se pogube, rado vjeruju u nešto. Po meni nema neke razlike između religijskog fanatika i onog koji slijepo vjeruje u to da je zemlja ravna. Iako ne poznajem niti jednog pripadnika potonje skupine
Dovoljno da se čovjek asocira s nečime, nađe neku utjehu u čemu god (red herring), a za ostalo se pobrine kognitivna disonancija. U tim situacijama je i bolje da se ne može dokazati ovako ili onako (makar iz perspektive vjerovača) jer onda nema bojazni da će vjerovanju ikad doći kraj.