sine dentone
zamisli malog syssu, napredan učenik, volio sve što vole mladi + kompove i imao doma taj okljaštreni keleron 300 i dobijem ja srednjoškolsku praksu u jednoj od poznatijih it firmi (i danas) i naravno klasika - peri šalice, donesi doručak... reko ajde vi meni dajte nešto da radim.
i tako ja počeo puno radno vrijeme i bilo nešto od mene, skompao se sa gazdom, gajili audiofilske porive, montirali zajedno rack za muziku po firmi... ma ono raj totalni.
zadnji dan prakse, doma i dalje 300 govnar bez keša i zove me voditelj servisa i veli - gle platit ti nemremo ništa, to znaš i sam, ali radio si dobro i zaslužio nešto i prtlj-prtlj po stolu i evo zemi si ovaj cpu i lik mi uvali neki p2 (vidio po kejsu jelte) i reko hvala puno, stisak ruke i doma.
putem doma ja zvadim cpu iz džepa i ono:
najskuplji cpu koji je novac mogao kupiti tada... prodao 300 skupa sa 400 deschutesom, kupio 333a i prvi mobitel za svu tu kantu novaca, klokao kelerona na 450mhz i paralelno pričao bežično
koji dani....