Citiraj:
Autor Pomo
A kultura na cesti opada proporcionalno s porastom broja vozila.
Bandam lijevo da bi skrenuo desno, i sječem zavoj jer vozim "sporcki" su mi vrh liste.
I također su mi dragi kad nakrcaju kolonu iza sebe i neznaju stat sa strane i propustiti kolonu. Mene je to u autoškoli učilo.
Daljnji favoriti su mi preticanja puževom brzinom, jer vozim dizlo raketu, pa ne moram u nižu prešaltat, i jahači u lijevoj traci na autocesti.
A kako sam prešao na manji (gradski auto), primjetno mi je da se auti na cesti i po veličini vole rangirat. Tipa ovaj je mali, pa ga sigurno žena vozi, ergo obrusit ću joj kočnice jer se meni ne čeka 2.5sec da prođe. Jedino što mu onda krkan od 120kila trubi...
|
Do danas bih se složio s tvojim popisom bez da trepnem. Dok nisam pred dva sata na svoje oči vidio kripla s kojim da je izašao iz auta bih se vjerojatno zakačio sa rezultirajućom zatvorskom kaznom (po mene).
Šećem sa ženom i tromjesečnom bebom u kolicima uskom sporednom ulicom, mi smo negdje na početku. Na kraju ulice, u ulicu skreće ni manje ni više nego Škoda. Škripe gume jer je morao 'zašlajfat' da ga čuju tri kvarta dalje. Rekoh vidio nas je troje na kraju i ziher će usporiti, ja krenem prema rinzolu za svaki slučaj da se popnem(o) gore (što za one koji su ikad gurali kolica znaju da nije baš brza radnja).
Jok. Nisam ni prednje kotače kolica uspio dignuti gore - fulao nas je svo troje na metar i to sam puno rekao (s druge strane ceste bio je na pola rinzola parkiran auto). Osim ako nije ukrao nekome auto, nema objašnjenja za ovaj anti-Darvinizam.