Kad smo igrali najbolji nogomet valjda ikad, sreća je u guzu poljubila Semiha Senturka.
Kad smo igrali najgori nogomet valjda ikad, sreća je u guzu poljubila Ottu Barića koji je jedva na jedvite jade preko neke tamo Slovenije uz 1:1 i 0:1 odveo na Euro.
Sad igramo jedan od najboljih nogometa ikada, i sreća je poljubila Dalića koji je to vidio.
Zašto o tome uopće pričati
? Što bi Francuzi trebali reći na svoj Euro pred 2 godine. Ona gamad bunkeraška došla do finala sa 5 X-eva i jednom pobjedom i to protiv velesila tipa Austrija, Island, Mađarska i Poljska (mi smo se sami pobjedili) i na kraju uvaljala gol iz prvog udarca prema golu u 110+ minuti bez glavnog igrača. Kad te posere, posere te
za par godina to se sjećaju samo fanovi poraženih, a u povijesti piše nešto drugo
Mogli bi do sutra ko je zalužio, tko nije i koga je 1 mm dijelio od raja, a koga do pakla
Da, drugačije bi se pričalo da smo sjebali penale, ili protiv Danske ili protiv Rusije. Ali bi se pričalo kako nismo imali sreće, kao i protiv Turske. Nebi spominjali majku Daliću jer nismo ni Biliću tada.