Ovaj taksist me podsjetio na jednog genijalca koji je paralelno sa mnom s Hanuševe na Jagićevu nastavio po tračnicama umjesto da je otišao u desnu traku (ja sam bio u lijevoj), a nakon kaj je nestalo asfalta i po šodru, jer se nije mogao prestrojiti na cestu zbog ograde, a kasnije i zbog visokog rubnjaka. Nije bome ni usporavao, jer bi onda morao priznati da je napravio glupost - fino je čovjek ubrzao na 50km/h i off-road na max, a gledao je samo ravno, kao konji kad im staviš ono na oči. Vozio sam se paralelno s njim i umirao od smijeha.
